Iscjeljenje je lično putovanje – ali i timski rad
Kada govorimo o iscjeljenju, često zamišljamo tišinu, osamu, možda pisanje dnevnika ili meditaciju. Sve te stvari jesu važne, ali iscjeljenje nije nešto što se dešava u potpunoj izolaciji. Nije usamljeno planinarenje iz kojeg se vraćamo preobraženi. Iscjeljenje jeste lični put, ali u isto vrijeme i zajednički proces.
U svojoj suštini, iscjeljenje je duboko individualno. Samo ti znaš kako nešto boli. Samo ti možeš razmrsiti emocije i iskustva koje nosiš u tijelu, srcu i mislima. Pravi posao zahtijeva tvoju prisutnost, iskrenost i spremnost da se pojaviš – čak i kada je teško. Posebno kada je teško.
Ali evo istine koju rijetko ko kaže: to što je iscjeljenje lično, ne znači da ga moraš prolaziti sam/a.
Tu dolazi terapeut. Ne kao neko ko te „popravlja“ – jer nisi pokvaren/a – nego kao neko ko ti pruža prostor, alate i podršku. Terapeut nije iznad tebe, već uz tebe. Oni vide širu sliku kad ti zapneš u detaljima. Pomažu ti da prepoznaš obrazce, da izabereš zdraviji put i – najvažnije – vjeruju u tvoj kapacitet za rast, čak i kada ti sumnjaš u sebe.
Iscjeljenje je saradnja. To je dijalog između tvoje unutrašnje volje i vanjske podrške. Kao da se penješ na planinu s vodičem: tvoje noge te nose, ali vodič zna gdje su litice, gdje je teren klizav i kada je vrijeme da staneš i odmoriš.
Neki dani ćeš ići hrabro naprijed. Neki dani će biti tihi, puni tuge ili sumnje. Oba su dio procesa. Terapeut ne može koračati umjesto tebe, ali može sjesti pored tebe dok se ne osjetiš spremnim/nom da kreneš dalje.
Zaboravi mit o usamljenom iscjelitelju. Ti jesi centar svog putovanja – ali nikada nije bilo predviđeno da ga prolaziš potpuno sam/a.
Iscjeljenje je hrabrost. Iscjeljenje je nered. Iscjeljenje je sveta saradnja